ŽELJKO KERUM pojavio se sinoć oko 22.30 sati sa svojim odvjetnikom Mirom Šarićem u prostorijama 1. policijske postaje u Splitu te je prijavio kako mu je svega pola sata ranije za vrijeme večere u restauraciji “Sky” skladatelj Neno Ninčević pokazao poruku koju mu je preko mobitela navodno poslao Ranko Ostojić. “A što bih bio loše volje, do kraja mjeseca će ga uhapsiti pa će ponovno izbori”, sadržaj je poruke koja je neugodno iznenadila Keruma.

Slučaj istražuje policija, razgovarat će s Ostojićem i s Ninčevićem, provjeriti telekomunikacije no zasad baš i nisu sigurni pod kakvo bi se kazneno djelo mogla svrstati Ostojićeva poruka. Gradonačelnik Kerum je danas održao tiskovnu konferenciju na kojoj je komentirao cijeli slučaj.

“Ostojić ne može podnijeti poraz”

“Išao sam na policiju i prijavio Ostojića. Očito je da ne može podnijeti poraz. Izgubio je ‘busolu’ nakon što je izgubio izbore. Uvjeren sam da on stoji iza prijetnji smrću koje sam dobivao. Poruku sam prepisao od Ninčevića koji je kod mene došao da bi razgovarali o Splitskom festivalu. Očito je o čemu se radi i na šta je sve spreman Ostojić. Izabran sam voljom građana, ovo nije u redu”, kazao je Kerum na tiskovnoj konferenciji koju je organizirao na temu neugodne sinoćnje epizode.

Njegov odvjetnik Miro Šarić kaže da u poruci postoje elementi čak tri kaznena djela, klevete, prijetnje te širenja lažnih i uznemirujućih glasina. “Očito se imputira da postoji nekakva situacija povezana s nekakvim kriminalom. Mi ne znamo kakve to informacije ima bivši šef policije. Ni Željko ne zna što je u pitanju, što bi to moglo biti. Neformalno smo čuli da poruka kruži gradom. Situacija je vrlo ozbiljna jer Željko više nije privatna osoba, poduzetnik, već institucija, gradonačelnik. Ninčević svakako zna više detalja, ne možemo u ovom trenutku znati što se krije iza njihove komunikacije. No, ako se netko i šalio, onda ima čudan osjećaj za šalu”, kazao je odvjetnik Šarić.

“Uznemiren sam”

Pitali smo Keruma je li se uistinu uplašio za svoj život jer ako nije onda ne postoje ni elementi kaznenog dijela prijetnje. “Svi smo mi od krvi i mesa i siguran sam da bi svi isto reagirali na ovo što mi se dogodilo. Nisam uplašen, ali sam htio upozoriti javnost jer koliko čujem poruka kruži od mobitela do mobitela pa bi vrlo brzo na kraju ispalo da sam i stvarno na kraju završio u zatvoru. Uznemiren sam”, kazao je Kerum.

Budući da su u posljednje vrijeme mobitelima uistinu i kružile raznorazne pošalice, pitali smo splitskog gradonačelnika je li siguran da je poruka poslana s Ostojićeva mobitela. “Vidio sam da je to Rankov broj, znate ga uostalom i vi, ali ga sad neću otkrivati. Ovo nije glupost, ovo je vrlo ozbiljna stvar. Ostojić je spreman i na najgore”, uvjeren je Kerum.

“Ovo što tvrdi Kerum je naprosto presmiješno”

Novinare je zanimalo želi li vidjeti Ostojića iza rešetaka zbog ovoga. Koliko god bio uzrujan, Kerum je ipak sačuvao stanovitu distancu. “To je na institucijama sustava. Ako je počinjeno djelo, treba snositi odgovornost. Mislim da je pretjerao”, ocijenio je Kerum, koji je onako usput na samom kraju najavio kako neće biti rebalansa gradskog proračuna, nego će se ići na smanjivanje troškova. Još uvijek nisu gotovi ni razgovori oko koalicije u Gradskom vijeću.

Nazvali smo i Ostojića da provjerimo o čemu se radi. “Kerum i njegovi odvjetnici vjerojatno su doznali da sam pripremio tužbu protiv njega pa na ovo sve skupa gledam kao na njihov bezuspješni pokušaj ‘preveniranja’. Tužio sam ga zbog izjave da sam špijun, jednako kao što sam tužio i njegovog voditelja kampanje Macana zato što mi je imputirao da sam za Keruma rekao da je narkoman. Ovo sve skupa je naprosto presmiješno. Nisam nikakav šef policije, niti inspektor pa da bi ljudima slao takve poruke”, poručio je Ostojić.

Prva na listi za gradsko vijeće je Kerumova sestra Nevenka Bečić, koja je jedna od deset žena na Kerumovoj listi. Na Kerumovoj listi nalazi se i još jedan splitski poduzetnik, vlasnik tvornice Bobis Joško Svaguša. Prilikom predstavljanja svoje liste, Kerum je obećao kako će u Split za vrijeme njegovog mandata stići investicije u vrijednosti od četiri milijarde eura te kako će nakon četiri godine grad imati deset hotela s pet zvjezdica i 15.000 studenata više nego danas.

Tako se u medije zalijeću svi kojima je volja, koristeći sivo zakonodavno područje, a u tome im pomažu mediji - oglašavajući ih prikriveno ili neprikriveno. Primjer neprikrivenog oglašavanja (iako je svima jasno da izbori nisu raspisani), reklama Ranka Ostojića i Nezavisne liste - Za Split u Slobodnoj Dalmaciji. Ondje je, podsjetimo, Ostojić obnašao funkciju člana Uprave sve dok nije izabran u Sabor 2007. godine.

Ako se samo sjetimo da postoji ekstremni lokalni medij poput TV Trogira, financiranog od gradske HDZ-ove vlasti, da postoji televizija Velike Gorice koju je pokrenuo Tonino Picula ili kada se zbroji koliko Bandić daje samo za jedno jedino glasilo - Zagreb.hr, pored svih desetaka tisuća kuna utrošenih u “informiranje o ambroziji” na svim medijima koji odašilju signal na području Zagreba, naivno je vjerovati da će lokalni mediji biti oslobođeni poriva prikrivenog oglašavanja vlastitih financijera i dozvoliti svim kandidatima jednak tretman, a jasno istaknuti “plaćeni oglas” čini se kao osvježenje.

Nema sankcija ni za govor mržnje, a kamoli plaćene oglase

No, zanimalo nas je što je upravo sa plaćenim oglasima. Dragan Zelić iz GONG-a kaže da ponajviše odgovornosti snose mediji, prije svega lokalni.

“Službena kampanja još nije počela i u principu bi svaki medij, pogotovo lokalni, trebao imati svoja pravila. U načelu bi mediji trebali poštivati početak kampanje, kao i stranke. No, kako ne postoji nikakvo Etičko povjerenstvo kakvo postoji prilikom parlamentarnih izbora i kako nema nikakvih sankcija te se ne zna što je zabranjeno, a što nije, događaju se i gore stvari od toga. Možete vrijeđati koliko hoćete i širiti govor mržnje, neće vas imati tko opomenuti”, kaže Zelić.

Mediji bi zato, kaže Zelić, “trebali voditi računa o objektivnosti, da jednako prenose sve kandidate i da ne budu pristrani”.

“Nije nelegalno, ali je nemoralno”

Upitali smo Ranka Ostojića stavlja li, po vlastitim kriterijima, svoje reklamiranje prije službenog početka kampanje, odnosno objave zbirnih lista kandidata, u kategoriju “nije nelegalno, ali je nemoralno”. Upitali smo ga isto i za tekst koji je Denis Kuljiš napisao o njemu i Željku Kerumu, a koji je izdan u publikaciji koja se reklamira u Slobodnoj Dalmaciji “Splitski Batman protiv splitskog Jokera”. Kerum ih je, podsjetimo, optužio za vrijeđanje (”kad ga slušaš, zaključiš da i nije neki lumen”, “čudom je završio i ono malo škole što je ima”, “redikul s kosom na federe”).

“Nije mi poznat naputak o tome da kandidati na izborima ne bi trebali objavljivati reklame kandidata. Iz Vašeg pitanja je jasno da je to je to naputak za medije, o kojem očito javnost nije upoznata, kao što vi ni ne navodite tko je taj naputak izdao. U zemlji u kojoj Zakon propisuje upravo oglašavanje i ograničavanja oglašavanja političkih stranaka i kandidata, nije moralno upirati prstom u bilo koga tko se drži zakona”, navodi Ostojić.

“Nemoralni su vladajući jer ne raspisuju izbore”

“S druge strane, upravo je nemoralno od strane vladajuće stranke da raspisivanjem izbora u zadnji čas dovodi birače do situacije da nisu u prilici upoznati ni programe ni kandidate na predstojećim izborima. Upravo zato smo građanima osigurali putem plaćenih oglasa adrese na kojima se mogu informirati o našem programu i podacima o kandidatu. U tiskanoj publikaciji smo objavili i autorski tekst Denisa Kuljiša koji je prije više tjedana objavljen”, kaže Ostojić, ne navodeći ništa o vrijeđanju.

Zahvaljujući još jednom našim rupičastim zakonima, čini se da je službeno raspisivanje izbora još jedan suvišan događaj, a jedino je pravilo lokalnih izbora ono da “nema pravila”.

“Kerum je prekršio zakon”

Kada smo Ostojića upitali zamjera li Kerumu što je u humanitarnoj emisiji “Ne zaboravi stihove” , debelo prije službenog početka kampanje, otpjevao “Ništa kontra Splita” iako je dogovor između njih dvojice bio, nakon što su obojica ju htjela koristiti, da ta pjesma ipak ne pripadne ni jednom ni drugom, SDP-ovac je odgovorio da je to daleko teži prekršaj od njegovog plaćenog oglasa.

“Žalosno je, ako se emisija humanitarnog karaktera koristi u političku promidžbu, a Vama je valjda poznato da prije službenog raspisivanja izbora tako nešto je i kršenje zakona, kad se politička promidžba radi na elektroničkim medijima. Inače, ne zamjeram nikom tko pjeva ‘Ništa kontra Splita’. O korištenju iste u izborima ja sam svoje odavno rekao”, kaže Ostojić.

MIRKO ILIĆ poznati i priznati grafički dizajner, profesor na postdiplomskom na Školi za vizualne umjetnosti u New Yorku, koji je radio za eminentne svjetske medije kao što su Time, New York Times, New York Times Book Rewiw, Washington Post i Money, a koji je karijeru započeo u Zagrebu, još uvijek je itekako ogorčen na novinara Denisa Kuljiša iz tjednika Globus.

Nacionalna pripadnost sporna?

Naime, Kuljiš je još prije dvije godine, po receptu “povratak u devedesete”, napisao tekst, odnosno osvrt o “dizajneru za prodaju magle”, u kojem je na prvom, ako ne i ključnom mjestu bila Ilićeva nacionalna pripadnost.

Srpski portal e-novine, u kojem su utočište danas pronašli mnogi Feralovci poput Borisa Dežulovića, Predraga Lucića, Heni Erceg i ostalih, napravio je razgovor s Ilićem, a jedna od tema svakako je bio Kuljišev obračun s Ilićem. Naime, novinarsko pitanje bila je zapravo konstatacija kako je Kuljiš zapravo skandal-majstor, no s tim se Ilić nije složio.

Oni što tuku šakama su isti

“To što vi zovete skandal majstor, mi to zovemo politički atentat. To što vi zovete skandal majstor i što je kod vas olaka stvar, za to se ovdje ide u zatvor. Ako je on skandal majstor, onda su za vas ovi što tuku šakama majstori, nema razlike između njih. Mediji su puno opasniji nego tri frajera koji tuku na ulici. Mediji im daju legitimitet i isti ti mediji ih sutra mogu proglasiti predsjednicima vaših malih država, pa se onda veselite”, rekao je Ilić o toj temi.

UPITALA ovih dana jedna novinarka je li kandidatura Željka Keruma “uvreda za zdrav razum”. Pitanje, koliko god provokativno bilo, zapravo je naopako postavljeno: hrvatska politika postala je uvreda za zdrav razum, a Kerum je samo njezina posljedica.

Već dugo preziremo političare. I stoga se uoči svakog izbornog ciklusa pitamo kome je najbolje pokloniti povjerenje: kompromitiranim političarima, pohlepnim biznismenima ili limitiranim stručnjacima?
Evo nekoliko primjera. U kampanji za prošle parlamentarne izbore profesor ekonomije Ljubo Jurčić kotirao je kao možda najzgledniji kandidat za premijera, unatoč priznanju da se ne razumije u tri četvrtine Vladinih resora.

Totalna pomutnja

Ovih dana istarski tajkun Plinio Cuccurin i splitski poduzetnik Željko Kerum istaknuli su kandidature na lokalnim izborima, tvrdeći kako svoje iskustvo iz biznisa mogu najbolje pretočiti u upravljanje županijom i gradom, dok su mnogi uvjereni kako je situacija zapravo obrnuta: da namjeravaju županiju i grad iskoristiti za širenje biznisa. Dekan Pravnog fakulteta Josip Kregar, zajedno s kolegom s Ekonomskog fakulteta Velimirom Srićom, namjerava pobijediti na izborima za gradonačelnika Zagreba, iako se prethodno nikad nisu našli na funkciji ni približno tako zahtjevnoj.

Predsjednik Mesić nedavno je izjavio da bi zbog gospodarske krize bilo dobro da ga naslijedi ekonomist, poput Nadana Vidoševića, iako šef države nema baš nikakvih ingerencija u gospodarstvu. S druge strane, SDP namjerava za tu funkciju kandidirati Ivu Josipovića, profesora prava i uglednog skladatelja, premda je on totalno neiskusan u politici, vanjskoj politici i obrani, dakle resorima u kojima predsjednik Republike još zadržava ustavne ovlasti. Ustvari, stručan je samo u pitanjima Ustava. U tom kontekstu spominjalo se još i ime guvernera Narodne banke Željka Rohatinskog, vrhunskog stručnjaka na svom polju, ali najmanje kvalificiranog za najvišu političku funkciju.

Ukratko, totalna pomutnja. Stručnjaci na nepoznatom terenu. Biznismeni u sukobu interesa. Političari u nemilosti.

Veoma varljivi recepti

Takvih primjera već smo se nagledali. Američkom biznismenu Borisu Mikšiću malo je falilo da uđe u drugi krug predsjedničkih izbora. Lista Velog mista osvojila je vlast u Splitu jer su ljudi povjerovali u megalomanske projekte uglednih biznismena. Radimir Čačić uspješno je svoja inženjerska znanja primjenjivao kao ministar i župan. Stipe Gabrić Jambo efikasno se iz tajkuna pretvorio u političara. A sada njegovim stopama želi krenuti i Željko Kerum, favorit za pobjedu na izborima u Splitu. I koliko god sve to obećavajuće zvučalo, takvi recepti zapravo su veoma varljivi.
Počnimo s političarima. Stranački ljudi pretvorili su se u bezlične, neprepoznatljive, klonirane likove koji isto izgledaju, isto govore i isto rade. Doživljava ih se kao obične karijeriste kojima je glavni cilj dočepati se funkcije, a onda ju koristiti za ispunjenje vlastitih ili u sve većoj mjeri tuđih ambicija. Rad za opće dobro pao je na dno njihovih prioriteta. Daleko ispod borbe za plaće i mirovine, kao i za mito i korupciju.

Stoga u prvi plan sve više dolaze biznismeni. Oni se hvale da u politiku ulaze kako bi svoja znanja i iskustva stavili su službu općeg dobra, ali prema dosadašnjim iskustvima jasno je kako je njihov primarni cilj ipak legaliziranje bogatstva i promicanje vlastitih poslovnih interesa u lokalnoj zajednici. Sjetimo se Jamba, pogledajmo Keruma, pomislimo na Cuccurina.

Političari su notorno nesposobni, pa stoga trebamo sposobne biznismene

I ostaju nam stručnjaci. Ali umjesto da dolaze na čelo resora gdje mogu primijeniti svoja specifična znanja, sada ih se odjednom kandidira za najviše političke dužnosti. Što financijaš zna o obrani? Ili skladatelj o vanjskoj politici? Ili profesor o komunalijama? Znaju li oni upravljati velikim sustavima, baviti se kadroviranjima, surađivati s političkim strankama, donositi kompetentne odluke u desetinama područja kojima se nikada nisu bavili?

Ali svejedno, logika zvuči primamljivo. Političari koriste funkcije za besramno bogaćenje, pa stoga trebamo birati bogataše. Političari su notorno nesposobni, pa stoga trebamo sposobne biznismene. Političari pojma nemaju, pa trebamo stručnjake. Kao da se već nebrojeno puta nismo uvjerili da bogati uvijek žele biti još bogatiji, da sposobni u politici žele biti još “sposobniji”, te da stručnjaci na političkoj govornici ipak nisu uvjerljivi kao na profesorskoj katedri.

I stoga, možemo političare prezirati koliko hoćemo, ali bez njih jednostavno ne možemo. Možemo po njima pljuvati, gaditi ih, rugati im se ili bjesniti na njih, ali oni su ipak jedini koji moraju - a katkad i uspiju - sagledati širu sliku, donositi kompromisne odluke u interesu građana, a ne uskih interesnih skupina. To se neće očekivati ni od jednog biznismena, koji će na Pantovčak ili na čelo grada doći uz potporu kapitala - svog ili tuđeg - lobista i interesnih skupina. To se neće očekivati ni od jednog stručnjaka, jer oni slijepo provode principe na kojima su se afirmirali i ne mogu se izdići iznad toga kako bi sagledali širu sliku. Biznismeni služe kapitalu, stručnjaci svojoj struci, a političari bi trebali služiti isključivo općem interesu. Na našu žalost, upravo to ne mogu obaviti kako valja.

HRVATSKA je postala mala zemlja za velike prijetnje. Samo u posljednjih nekoliko mjeseci svjedočili smmo različitim primjerima. Neke prijetnje poslužile su za običnu promociju, poput najave Zdravka Mamića kako će završiti kao Ivo Pukanić. Neke su izmišljene u svrhu obrane pred sudom, poput tvrdnji zaposlenice Fonda za privatizaciju Vesne Čizmar da su joj policajci zaduženi za slučaj Maestro prijetili egzistencijom i prisiljavali je da izmišlja optužbe o makinacijama u privatizaciji.

Prijetnja od prijetnje

Neke su prijetnje naprosto bile tragikomične, kao SMS poruke Krunoslava Fehira upućene novinaru Dragi Hedlu kojima je glavni svjedok u suđenju Branimiru Glavašu navodno samo želio skrenuti pažnju na sebe. Neke su bile originalne, poput nedavnog polijevanja bojom profesora s Fakulteta političkih znanosti. Pojedine su imale sudski epilog: bivši doministar prosvjete Miroslav Dorešić osuđen je na godinu dana zatvora zbog prijetnji bivšoj ljubavnici, novinarki HTV-a Sunčici Findak. Brojne prijetnje uglavnom su prihvaćene kao rutinske, recimo one upućene Damiru Kajinu zbog zabrane Thompsonova koncerta u Istri, mnoge se pripisuju rizicima profesije, poput prijetnji novinarima i političarima, a neke nikad ne bi očekivali: recimo, prijetnje upućene istarskom astronomu Koradu Korleviću. A u zadnje vrijeme počelo se vrlo ozbiljno prijetiti i sportašima. Neki “ozbiljni ljudi” poručivali su Tomi Šokoti i Marijanu Vlaku da se “maknu od Dinama”, dok je direktor ATP teniskog turnira Zagreb Indoors Branko Horvat iz inozemstva dobio e-mail u kojem mu netko tko je očito izgubio velike novce na kladionici prijeti da “neće doživjeti sljedeći turnir”.

Neke prijetnje bile su izraz obične ljubomore - SMS poruke koje su stizale na mobitel Mirele Rupić i Vanje Halilović - neke su pak bile vrlo konkretne, poput dizanja automobila u zrak gradonačelniku Vira ili premlaćivanja Dušana Miljuša i Igora Rađenovića. Bilo je i prijetnji kojih se zapravo nije trebalo bojati, recimo ruskih poruka predsjedniku Mesiću da se ostavi Vladimira Zagorca, ali i onih koje su itekako zlokobne, poput pisama potencijalnih ratnih zločinaca iz Siska upućenih sugrađanki Vjeri Solar koja godinama istražuje smrt svoje kćeri 1991. godine.

Ismijavanje s prijetnjama

Ali pored svih tih prijetnji - od stvarnih preko rutinskih do izmišljenih - ne pamtimo kad se netko s njima tako otvoreno sprdao, kao što je to u subotnjem Jutarnjem listu učinio Ante Tomić u kolumni posvećenoj nedavnim prijetnjama splitskom poduzetniku Željku Kerumu. Neslužbeni kandidat za gradonačelnika Splita prijavio je u razmaku od dva tjedna policiji dva pisma u kojem je nekakva “Crna ruka” prijetila da će ubiti njega i njegovu obitelj ako se upusti u utrku za gradonačelnika.

Ta informacija poslužila je Anti Tomiću kao savršena inspiracija za tekst pod naslovom: “Nema šanse da ubijete Keruma”. S inspirativnim zaključkom: “Tko se sprema ubiti Željka Keruma, dao je sebi neostvarivu zadaću. Ta je stvar, da ne duljimo, osuđena na propast. Pucanj u Željka Keruma je pucanj uprazno”.

I eto, nekim pričama o prijetnjama nismo vjerovali, za neke se pokazalo da su izmišljene, golema većina nikad se nije ostvarila, mnoga uopće nisu prijavljena. Ali ovo je prvi puta da se s nekim prijetnjama ismijavamo. Možda to uđe u anale, kao što je u anale ušao i William Randolph Hearst.

Zašto su prijetnje Kerumu odjednom tako smiješne?

Čuveni izdavač u svojim je novinama početkom prošlog stoljeća podržavao koncepciju političkog atentata kao “mentalne vježbe”, pa čak i tiskao poemu Ambrosea Biercea u kojoj se ovaj šalio s mogućnošću ubojstva predsjednika države. Ali kad je 1901. godine jedan anarhist ubio predsjednika SAD-a Williama McKinleyja, stvar je prestala biti smiješna. Otad nije bilo previše preporučljivo sprdanje s raznim prijetnjama, jer je uvijek postojala opasnost da smijeh zastane u grlu. Sve dok Ante Tomić opet nije popularizirao žanr.

Zbog čega su upravo prijetnje Željku Kerumu odjednom tako smiješne? Samo zato što se radi o Kerumu? I otkud Tomiću uvjerenje da su dva pisma koja su iz policije procurila u javnost tako neozbiljna da se s njima može otvoreno sprdati? Nije ih valjda sam napisao? Ili zna da ih je napisao sam Kerum?

Svakakvi ljudi primaju prijetnje, svakakvi ih šalju. Od ljubomornih SMS poruka do korištenog toalet papira. Možda je nekome smiješno ono što je Dorešić radio Sunčici Findak, ali njoj sigurno nije bilo. Kao ni sudu koji je bivšem doministru dao godinu dana zatvora. Svi su znali da Mamićeva upozorenja kako će završiti kao Pukanić nisu ništa drugo nego još jednom ludovanje neuračunljivog direktora - koji je, uostalom, i sam znao novinarima prijetiti da će ih prebiti “nekakvi Rumunji” - ali ipak su se svi suzdržali od otvorene sprdačine.

Možda je Kerum većini smiješan, ali dovoljno je da jedan Tomića shvati ozbiljno

Na sreću, mnoge prijetnje obično se pokažu bezveznim i lažnim ili se jednostavno prihvaćaju kao rizik posla, ali kako takve prijetnje razlikovati od onih ozbiljnih? Zar tako što se “prave” prijetnje ne najavljuju u pismima, nego provode u djelo: premlaćivanjem, eksplozijama, otmicama članova obitelji, otkazima…?

Ali što ako netko Tomićev satirični tekst, a najviše naslov “Nema šanse da ubijete Keruma”, jednostavno shvati kao izazov? Neki PTSP-ovac, frustrirani luđak, neki siromah ili netko tko jednostavno prezire Keruma? S nekim stvarima naprosto nema šale.

Možda se cijeli Split smije Kerumovim upozorenjima da prima prijetnje. Možda svi misle kako on to koristi kao instrument političke promocije. I možda je Kerum, onakav kakav jest, Tomiću i mnogima u Hrvatskoj jednostavno smiješan što god napravio: pjevao, pričao, boksao, jedrio, kulturno se uzdizao ili politički angažirao. Pa čak i prijavljivao prijetnje. Ali dovoljan je samo jedan koji će ga shvatiti ozbiljno.

Mala zemlja za velike prijetnje

Sjetimo se kako je Dušan Miljuš osvanuo u mafijaškoj čitulji u Večernjem listu, policija to nije shvatila ozbiljno, da bi nekoliko tjedana kasnije novinar bio brutalno pretučen, a napadači još nisu pronađeni. Isto tako, sjetimo se kako gotovo nitko nije vjerovao Ivi Pukaniću kad je u detalje opisivao onaj pokušaj atentata ispred svoje kuće. Neki su mu se čak i smijali. Da bi pet mjeseci kasnije bio ubijen u eksploziji bombe. I više ništa nije bilo smiješno.

Valja se stoga samo nadati da se neće naći netko tko će osjetiti potrebu da demantira Tomićev naslov “Nitko ne može ubiti Keruma”. Jer mi smo ipak mala zemlja za velike prijetnje.

Istraživanje agencije Puls, provedeno telefonski na reprezentativnom uzorku od 800 građana Splita, kojeg je je naručio i platio splitski poduzetnik Željko Kerum, pokazalo je kako mu je trenutno naklonjeno čak 43 posto građana Splita. Najbliži konkurent u utrci za novog splitskog gradonačelnika je SDP-ov kandidat Ranko Ostojić, kojeg podržava 27 posto Splićana.

Spomenuto istraživanje je tako pokazalo da je šansa da Split u prvom krugu dobije gradonačelnika vrlo mala, ali jednako tako i da je favorit drugog kruga Kerum. Od preostalih glasova 10 posto dobiva HDZ-ov kandidat, aktualni splitski gradonačelnik Ivan Kuret, četiri posto Luka Podrug iz Hrvatske čiste stranke prava, tri posto Ljubica Vrdoljak iz Hrvatskog bloka, i po jedan posto dr. Milijan Sesar iz HSP-a te Željko Jerkov sa Liste velog mista. Četiri posto Splićana je navelo kako bi glasalo za nekog drugog kandidata, a osam posto ih je bilo neodlučnih.

Zanimljivo je da su u istraživanje uključeni samo oni Splićani koji su naveli kako će sigurno ili vrlo vjerojatno izaći na izbore. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, na ovim lokalnim izborima u Splitu se očekuje rekordni odaziv birača - čak oko 70 posto, dok ih se, usporedbe radi, na prošle odazvalo manje od 30 posto. Anketa tako pokazuje da je gradonačelnička fotelja Kerumu zagarantirana, osim ako se stvori “antikerumovski” blok i svi kandidati uspiju nagovoriti svoje birače da u drugom krugu podrže Kerumovog protukandidata Ostojića.